Sudjelovanje u demokraciji znači sudjelovanje u dogovaranju zajedničkog dobra
U demokracijama svatko – pojedinci ili grupe – mogu sudjelovati i zagovarati svoje interese i mišljenja. Konačna odluka ne mora u potpunosti ispuniti naše ciljeve, no ako ne sudjelujemo, nitko se na njih neće ni obazirati.
U demokracijama, do odluka i rješenja se dolazi kroz borbu mišljenja i nadmetanje interesa i mišljenja. Suglasnost se postiže kroz kompromis koji sve stranke, ili većina, može prihvatiti. Takva odluka se, u tom vremenu, može smatrati definicijom zajedničkog dobra.
Borba mišljenja i političko nadmetanje generiraju elemente borbe. Stoga je vrlo važno da svi igrači na političkoj pozornici dogovore sustav pravila poštujući načelo međusobnog uvažavanja.
Osnovna pravila i načela pregovaranja i borbe mišljenja u demokraciji
1. Jasnoća i međusobno uvažavanje:
“Ne slažem se s onim što govoriš, |
To znači da na osobe različitih interesa i stajališta gledaš kao na svoje protivnike, ali ne i neprijatelje. Ne boriš se, već sudjeluješ u nečem što više nalikuje sportskom natjecanju.
2. Ljudska prava vrijede za sve ljude
Ljudska prava ustanovljuju načelo nenasilja. Političko nadmetanje se ostvaruje riječima, argumentima, idejama, šarmom i mudrošću.
3. Spremnost na kompromis
Pokušaj pronaći „win-win“ rješenja (obje strane pobjeđuju). | ||
Ako to ne ide, nastoj da obje strane pronađu nešto oko čega se mogu složiti. | ||
Izbjegavaj „win-lose situacije“ (jedna strana pobjeđuje, druga gubi), bez obzira na to tko pobjeđuje, a tko gubi. |
4. Savjeti za pregovaranje
Imajte pred sobom jasnu sliku o svome cilju. Igrači koji znaju što žele često pobjeđuju upravo iz tog razloga.
Pokušajte razumjeti stajališta drugih. Usredotočite se na ono oko čega se možete složiti, a ne na ono oko čega se ne slažete – tražite zajedničke interese i probleme i radite na njima. Međutim, budite vrlo jasni o točkama koje su vam bitne. Nemojte prihvatiti rješenja koja smatrate nepravednima ili neučinkovitima i ne predlažite ih drugima.
Pokušajte staviti naglasak na pitanja koja omogućavaju kompromis, doslovce na sve što je mjerljivo i može se izraziti brojkama – na primjer, raspodjela resursa, novca, zemlje ili vremena. Izbjegavajte sporove oko kolektivnog identiteta (boje, etničkog projekla).