Odgojno – obrazovni ciljevi | Učenici uče tehniku rješavanja konflikta, razumiju da. Rješavanje problema uvelike ovisi o vještinama koje se mogu naučiti. |
Materijali | Set materijala za učenike: “Rješavanje konflikta u šest koraka”, časopisi i novine. |
Postupak
- Učitelj/ica opisuje konfliktnu situaciju u kojoj nema definiranog rješenja (primjer: jedan učenik ismijava drugog učenika koji dolazi iz strane zemlje i govori samo stranim naglaskom).Situacija se može opisati kroz jedan mali igrokaz. Učenici razgovaraju kako riješiti konflikt. Prilikom raspravljana, učenici mogu predvidjeti dijelove modela kojeg će kasnije koristiti u ovoj lekciji ili postavljati pitanja na koje model može dati odgovor.
- Radni list pod naslovom “Rješavanje konflikta u šest stadija” dijeli se polovici učenika koji ga u miru čitaju.Druga polovica učenika odabire izvješće o konfliktu iz časopisa ili novina. Mogu se također osloniti na vlastito osobno iskustvo ili na informacije iz prve ruke.
- Učenici se razvrstavaju u grupe od po četiri od kojih su dva učenika pročitala rješenje problema a dva koja su definirala moguće konflikte.
- Učenici odabiru jedan konflikt i testiraju ideje rješavanja konflikta.Dvoje predstavljaju protivnike, druga dvojica glume medijatore, koristeći radni list kako bi našli rješenje.
- Posljedična plenarna sjednica:
- koje konflikte ste pokušali riješiti?
- na koji način ste ih pokušali riješiti?
- koji način (model) rješavanja konflikta vam je pomogao?
Varijacija
- Učenici se usredotočuju na proučavanje primjera te uspoređuju svoja rješenja.
- Kad se učenici upoznaju s procedurom ona se može primijeniti na rješavanje konfliktnih situacija koje se mogu dogoditi u razredu.
Materijali
Materijal za učenike: rješavanje konflikta u šest koraka
1. Identificiranje potrebe. “Što trebate – što točno želite?” |
Svaka osoba koja je uključena u konflikt trebala bi odgovoriti na ovo pitanje bez optuživanja ili krivljena druge strane. |
2. Definiranje problema. “Što mislite u čemu je problem u ovom slučaju?” |
Cijeli razred može pomoći pronaći odgovor koji će odgovoriti potrebama onih kojih se tiče. Protivnici moraju biti sposobni prihvatiti ovu definiciju. |
3. Traženje brojnih rješenja. “Tko se može sjetiti mogućeg rješenja za problem?” |
Svi učenici mogu doprinijeti sa svojim odgovorima. Odgovori se trebaju zapisati, bez komentiranja, osuđivanja, ili ocjenjivanja. Cilj ovog stadija jest da dođemo do najviše moguće rješenja. |
4. Ocjenjivanje rješenja. “Biste li bili zadovoljni s ovim rješenjem?” |
Svaka strana u konfliktu ocjenjuje alternative, objašnjavajući koje su prihvatljive a koje nisu. |
5. Odlučivanje koja su rješenja najbolja. “Prihvaćaju li oboje ponuđeno rješenja? Je li se problem riješio?” |
Treba biti razvidno da obje strane prihvaćaju rješenje. Moramo cijeniti njihove napore da pronađu rješenje. |
6. Razmatranje primjene rješenja. “Hajde da još jednom porazgovaramo o rješenju i da budemo sigurni da je problem stvarno riješen.” |
Trebao bi se napraviti plan za evaluaciju rješenja. Ovisno o prirodi konflikta i dobi protivnika, evaluacija se može provesti nakon par minuta, sati ili dan kasnije. |
Ključni koncepti:
Sukob