To je skup instrumenata, a ne kontrolni popis. Pitanja nijesu primjerena svim slučajevima, pa treba izabrati ona koja ti najbolje odgovaraju. Bolje je pažljivo razmisliti o nekoliko pitanja, a ne označiti kvačicom cijeli popis.
1. Skupljajte informacije.
- Ko je uključen?
- Šta žele? (Koja su njihova prava, potrebe, ciljevi ili interesi?)
- Koje uloge ljudi igraju?
- U čemu je problem/dilema?
- Kakve veze ovaj slučaj ima sa mnom?
- Šta kaže zakon? (Moram li se pridržavati nekih zakonskih obaveza ili pravila?)
- Šta ne znamo – šta ne razumijemo?
- Da li bi bilo teško pronaći informacije koje nedostaju?
- …
2. Razmotri posljedice.
- Postoje li alternative?
- Kakav bi učinak imala svaka od tih odluka i za koga? (druge direktno uključene, druge ljude koji žive danas, ili će živjeti u budućnosti, ovdje ili negdje drugo.)
- …
3. Definiši svoje prioritete.
Koje kriterijume smatram najvažnijima da se njima rukovodim kod donošenja odluke, na primjer:
- U kojoj mjeri razumijem posljedice svoje odluke?
- Koja su mi moralna ili vjerska načela važna?
- Šta je zakonito – a šta protivzakonito?
- Šta mogu očekivati da će drugi prihvatiti – i obrnuto? (Da li bi prihvatio/prihvatila ovu odluku da sam onaj/ona koji je prima?
- Šta najbolje funkcioniše? (rješavanje problema, finansijska pitanja).
- Koji su željeni ili neželjeni dugoročni učinci ili nuspojave?
- Je li moja odluka nepovratna („nema povratka”), ili je mogu naknadno izmijeniti?
- …
4. Donesi odluku.
- Moram li se odlučiti za jedan cilj i prekršiti drugi?
- Ima li šanse za iznalaženje kompromisa?
- U datim uslovima, šta mi govori intuicija? S kojom se odlukom mogu najviše identifikovati?
- …