Obrazovni ciljevi | Učenici uče tehniku rješavanja konflikta. Razumiju da rješavanje problema umnogome zavisi od vještina koje se mogu naučiti. |
Materijali | Paket materijala za učenike: “Rješavanje konflikta u šest faza”. Časopisi i novine. |
Postupak
- Nastavnik opisuje konfliktnu situaciju u kojoj nema definisanog rješenja (primjer: jedan učenik ismijava drugog učenika koji dolazi iz strane zemlje i govori sa jakim stranim naglaskom).
Situacija se može opisati pomoću igranja uloga. Učenici razgovaraju kako da riješe sukob. Pri tome, učenici mogu da predvide dijelove modela koji će kasnije koristiti u ovoj lekciji ili postavljati pitanja na koje model može dati odgovor. - Radni list pod naslovom “Rješavanje konflikta u šest faza” podijeli se polovini učenika koji ga čitaju u tišini.
Druga polovina učenika bira izvještaj o konfliktu iz časopisa ili novina. Mogu se takođe osloniti na vlastito iskustvo ili na informacije iz prve ruke. - Učenici se razvrstavaju u grupe od po četiri od kojih su dva učenika pročitala rješenje problema i dva koja su definisala moguće konflikte.
- Učenici biraju jedan konflikt i testiraju ideje rješavanja konflikta.
Dva učenika predstavljaju protivnike, druga dva imaju ulogu medijatora, koristeći radni list kako bi našli rješenje. - Naknadna plenarna sjednica:
Koje ste konflikte pokušali da riješite?
Na koji ste način pokušali da ih riješite?
Da li vam je (i kako) pomogao model rješavanja konflikata?
Varijacija
- Učenici se usredsređuju na proučavanje primjera i upoređuju svoja rješenja.
- Kad se učenici upoznaju s procedurom ona se može primijeniti na rješavanje konfliktnih situacija koje se mogu pojaviti u razredu.
Materijali
Radni list za učenike: rješavanje sukoba u šest faza
1. Identifikovati potrebe. “Šta vam je potrebno (šta tačno želite?)” |
Svaka osoba koja je uključena u konflikt trebalo bi da odgovori na ovo pitanje bez optuživanja ili krivljena druge strane. |
2. Definisanje problema. “Šta mislite u čemu je problem u ovom slučaju?” |
Cijeli razred može pomoći da se pronađe rješenje koji će odgovoriti potrebama onih kojih se tiče. Protivnici moraju biti sposobni da prihvate ovu definiciju. |
3. Tražiti brojna rješenja. “Ko se može sjetiti mogućeg rješenja za problem?” |
Svi učenici mogu doprinijeti sa svojim odgovorima. Odgovore treba zapisati, bez komentarisanja, osuđivanja, ili ocjenjivanja. Cilj ove faze jeste da dođemo do što je moguće više rješenja. |
4. Ocijenite rješenja. “Da li biste li bili zadovoljni ovim rješenjem?” |
Svaka strana u sukobu ocjenjuje alternative, objašnjavajući koje su prihvatljive, a koje nijesu. |
5. Odlučite koja su rješenja najbolja. “Prihvatate li oboje ponuđeno rješenje? Da li je problem riješen?” |
Mora biti jasno da obje strane prihvataju rješenje. Moramo cijeniti njihove napore da pronađu rješenje. |
6. Vidjeti kako se rješenje primjenjuje. “Ajde da još jednom porazgovaramo o rješenju i da budemo sigurni da je problem stvarno riješen.” |
Trebalo bi napraviti plan za evaluaciju rješenja U zavisnosti od prirode konflikta i starosti protivnika, evaluacija se može sprovesti nakon par minuta, sati ili dan kasnije. |
Ključni koncepti:
Konflikt